
UMJETNIKOV GOVOR KROZ SLIKARSTVO
Svaki novi slikarski ciklus radova Mensura Porovića predstavlja impresivni susret sa modernim likovnim jezikom. Umjetnik formira svoj osobeni prepoznatljiv stil koji je desetljećima gradio, a svako novo djelo ima izrazitu energiju, te nosi prepoznatljiv pečat koji umjetnik utiskuje u svoje radove. Savremena umjetnost pomjerila je granicu, jer posmatrač postaje sudionik u događaju koji donosi slika. Likovni jezik umjetnika prekida sa tradicionalnim shvatanjem slikarstva, uspostavlja kontakt između čovjeka i spoljnjeg svijeta, odnosno vidljivog materijalnog svijeta.
Umjetnost Mensura Porovića je oslobođena prikazivanja stvarnosti, ekspresionističko slikarstvo se odriče „sadržaja“ i prelazi u apstraktno slikarstvo. Slikarsku kompoziciju čine likovni elementi koji su upotpunosti usklađeni, a čiji su detalji podređeni samoj slikarskoj cjelini, tako da slike odišu uravnoteženošću, stabilnošću i čvrstoćom. Sliku čine različito obojene plohe, različiti pravci građenja slike i potpuna sloboda tretiranje forme, koji kad je gledamo probuđuje doživljaj izvan i iznad stvarnosti. Oblik nema svoju funkciju, „razbijen“ je, a boje vedro igraju na platnu. Umjetnikov govor boje naglašen je širokim potezima kista, gdje se umjetnik odriče crtanih formi teksture, te nam ta igra boja sugeriše izražajnost i muzikalnost. Boja je glavna umjetnikova komponenta, i upotreba boje predstavlja osnovno svojstvo i obilježje svjetlosti, materije i oblika. Mensur Porović, jedinstvenom upotrebom svjetlosti i boje budi život i omogućava posmatraču da opaža, razlikuje i prepoznaje različite vrste i različita stanja slike. Funkcionalnost boje se ogleda, prije svega, u njenoj podobnosti da se uklopi u likovnu formu i da odigra ulogu koju joj je sam umjetnik dodjelio. Umjetnik bojom želi istaknuti neku vrstu unutrašnjeg raspoloženja, osjećanja, nježnosti, ugodnosti, radosti, vedrine, a ponekad i straha. Svaka nova slika ima naglašen koloristički akcent i kontrastne boje, što čini da slike izgledaju čvršće i privlačnije.
Slike Mensura Porovića, odišu naglašenom harmonijom elemenata, koje postignute ukidanjem predmetnosti, te jedintven slikarev rukopis koji je protkan dinamičnošću, ritmom i ravnoteženošću. Zato se na kraju sa pravom može kazati, da boja i unutrašnja ekspresija su glavni nosilac likovnog jezika/izraza u cjelini.
Amra Patković, Sarajevo, 28.05.2010. |