Mensur

Porović

Tragom sna ...

Prije nekoliko sedmica sam dobio poziv za ovu izložbu od moga brata Mensura i pitanje da li bih ja nešto rekao na otvaranju izložbe. Odgovorio sam mu da najradije ne bih ništa govorio, našto mi je on poručio: ”Onda ti, kaže, odšuti otvaranje”!

I ja riješih da odšutim! Da odšutim sve ove snove. Da odšutim sve ove zajedničke sne naše mladosti i djetinjstva. Riješih da ništa ne kažem o ovim platnima smiraja, ružičnjaku neobićnog bilja sa grudi zavičaja, mjestu kontemplacije o stvaranju i nestajanju, o svjetlu bez početka i kraja. O krugu. Bašta je ovo emotivnog naboja i simbolične dubine, apstraktne forme pokreta o kojem ću da odšutim sada i ovdje.


Odšutaću pojedinačne elemente, ali i cjeloviti sistem slika u kojima se rađa pomirenje sa temeljnom činjenicom prolaznosti, ali i ushićenjem vjenčanja duše sa neprolaznosti istinske svjetlosti.


Odšutaću ovu priču slika koja sugeriše budući rast, progres i razvoj ovog stvaralaštva, stavljajući ga u fazu iščekivanja, čežnje za dalekim obalama sna bez snova.
Crno je predhodilo stvaranju forme i boja, praiskonsko izvorište vizija u kojima autor vidi, a ja šutim, sudbonosna lica života u kojima autor doziva: O, Hanna, o, Adela, o, Hatidža, o majko!


O ovom njegovom dozivanju u snu ja sada šutim. Ja šutim da bi smo svi sada osjetili tišinu ovih radova, tišinu koja je praizvor svakog zvuka, svake muzike i svakog glasa, tišinu koja rađa autorovo dozivanje: Iso, Besime, Rasime, o babo!


Stopama ovih Tragova sna dolazim do autorovog slikovnog nagovještaja onog drugog, onog Jednog bez drugog, šutljivog, blistavog, osmjehnutog, visoko sakrivenog duboko u nama. O traženju i nalaženju njega svi mi sada šutimo.


Uokvirene vidim: trešnje naše mladosti i krv, stijene, hrast i dud, mačka, kreju, mezarluke, skije, i pucanj, hrzaj našeg Alata, rosa, grmljavina, glas majke, i krv, krš, srš, trn, strn, vrh! I na njemu ti!


Mejo, posljednji put sam te zagrlio u bašti između dva grma jasmina tvojih slika i nijem očekujem sada novi zagrljaj.


Sarajevo , 24.07.2015.godine
Iso Porović